Tekstove o TEDx konferenciji u koprivničkoj Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ nerijetko smo započinjali (ili završavali) primjedbom kako je Stručno-znanstveni odjel gradske knjižnice premalen da primi svu zainteresiranu publiku. Otkako su uvedene besplatne ulaznice gužva više nije tolika, ali mnogi koji bi htjeli prisustvovati tako ostanu bez svog mjesta. Da je tome tako svjedoči činjenica kako su i za posljednju, 10. u nizu konferenciju TEDxKoprivnicaLibrary ulaznice doslovno planule i to već prvoga dana. Bilo ih je ponuđeno stotinu i tko svoju nije zgrabio već u ponedjeljak, ostao je bez nje. Interesa, dakle, uistinu ima, ali potreban je veći prostor; ne samo za TEDx već i za sve druge stvari koje Knjižnica organizira, kao i za njene redovne poslove. Nešto se po tom pitanju pokrenulo: utvrđena je lokacija nove zgrade Knjižnice i negdje u budućnosti trebala bi krenuti i njena izgradnja.

Sinoćnji je TEDxKoprivnicaLibrary bio „u znaku XX kromosoma“ – dakle, žena, povodom godišnje TEDWomen konferencije koja također promiče ideje vrijedne širenja, ali s posebnim naglaskom na djevojke i žene koje svojim projektima i radom mijenjaju svijet nabolje. Koprivničkoj se publici predstavilo sedam žena i, za dobru mjeru, jedan muškarac.

Večer je otvorila Lidija Kralj, profesorica matematike i informatike, urednica digitalnog časopisa „Pogled kroz prozor“, eTwinning ambasadorica za Hrvatsku, članica Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje i još mnogo toga. Govorila je o računalnom razmišljanju – što ne znači“razmišljati poput računala“ već kako se kvalitetno matematičko i informatičko obrazovanje može primijeniti na praktičnim primjerima u stvarnome životu, a svoje je teze ilustrirala i primjerima – zadacima. Takvo znanje, premda se čini „hladnim“, „računalnim“ ili možda „robotskim“, ipak može itekako pomoći pri razvijanju apstraktnog razmišljanja, logičkog zaključivanja i, naposljetku, rješavanja problema.

Podij označen crvenim „x“ potom je preuzela Tea Žakula, docentica i voditeljica Laboratorija za energetsku učinkovitost na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Njeno se izlaganje, pod nazivom „Koliko su pametne naše zgrade?“ ticalo izgradnje energetski učinkovitih zgrada. Napuniti zgradu senzorima koji mjere desetke parametara ne znači baš ništa ako se ti podaci ne primijene i ako se iz njih ne može ništa korisno naučiti, kaže. Izolirati zgradu „do besvijesti“ također ju ne čini pametnom. Uz sve današnje moderne materijale i tehnologije, kaže, još uvijek možemo štošta naučiti iz prirode i arhitekture stare tisuću i više godina.

Treće po redu i posljednje govornice prije stanke bile su naše Koprivničanke Andreja Salajec i Maša Zamljačanec, poznate kao osnivačice udruge Mamuze kroz koju od 2013. godine rade na podizanju kulturne, umjetničke i obrazovne scene u Koprivnici. U simpatičnom izlaganju opisale su svoje prijateljstvo i put koji ih je doveo do Mamuza, ali i što to čini Koprivnicu „gradom po mjeri čovjeka“, kako ovdje ljudi zajedno ostvaruju vrijedne i značajne projekte, bave se svime i svačime i žele se izraziti – a Mamuze, u suradnji s drugim udrugama sličnih ciljeva, rade na tome da im to omoguće. Projekti poput Street Art Festivala i FIUK-a rastu iz godine u godinu i jasna su potvrda da su ove dvije djevojke na dobrome tragu i da je Koprivnica uistinu plodno tlo za kreativne ljude i vrijedne ideje.

Troje mladih sadašnjih i bivših studenata Akademije dramske umjetnosti – Andrea Kaštelan, Arijana Lekić-Fridrih i Marin Leo Janković – predstavili su svoj projekt „Od5do95“, podnaslovljen sa Ženski međugeneracijski dijalog u vrijeme interneta. Riječ je o multimedijalnom umjetničkom projektu koji prenosi priče i iskustva djevojčica, djevojaka i žena o tome što znači biti žena u Hrvatskoj 2016. godine te kako se njihov životni put razlikuje od onoga njihovih majki, baka i prabaka. Njihov je cilj potaknuti međugeneracijski dijalog u