U  srijedu, 6. 10. 2021. godine u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica održano je književno događanje Umijeće pisanja koje je objedinilo predstavljanje najboljih kratkih priča i njihovih autora na ovogodišnjem kreativnom natječaju koprivničke Knjižnice Strah u Koprivnici i tribinu Od biografije do bibliografije na kojoj je gost bio književnik Ludwig Bauer, a voditeljica Lidija Dujić.

Nagrađene priče dostupne su na poveznici: https://www.knjiznica-koprivnica.hr/vodic/programi-za-vas/koprivnicke-price/

Dr. sc. Lidija Dujić, docentica na Odjelu za komunikologiju, medije i novinarstvo Sveučilišta Sjever, iznijela je obrazloženje za odabir najboljih kratkih priča u ime stručnog povjerenstva (uz nju su to još Nina Tadić, prof. i dr. sc. Dijana Sabolović-Krajina).

Prvonagrađena priča Zorana Odžića iz Koprivnice Koprivnička horor priča demonstracija je dobrog stila; poznavanja žanrovskih konvencija; širokoga kulturološkog konteksta; protagonista, likova i diskursa popularne kulture koje uspijeva sasvim „prirodno“ aplicirati na koprivnički kronotop. Narativnu vještinu ovoga autora potvrđuje posebno njegovo nezaziranje od „potrošenih“ modela prezentacije pa cijela priča i može biti „samo“ razgovor sa Smrću jer je njegov sadržaj (uglavnom emotivno kontaminiran nevjericom i oklijevanjem) itekako moguće popuniti i drugim elementima – verbalnim nadmudrivanjem; analepsama pa i prolepsama koje izlaze iz vremena teksta; brojnim književnim referencijama, uključujući i ovaj književni natječaj. Priča je pisana živahno, duhovito i ironično. Autor ne pristupa Koprivnici kao zbiru lokaliteta, pristupa joj kao kulturnom fenomenu, i to navodeći brojne kulturne ustanove i sadržaje..

Zoran Odžić rođen je 1971. u Koprivnici. Završio je Medicinsku školu u Varaždinu, ali nikad nije radio u struci. Zaposlen je u Hrvatskoj lutriji. Istinski je ljubitelj knjiga, u godini ih pročita stotinjak. Osvojio je nagrade na dosadašnjim natječajima za najbolju kratku priču koprivničke Knjižnice –  prvo mjesto na natječaju Koprivnički krimić 2019. i treće mjesto na natječaju Ljubav u Koprivnici u vrijeme  korone 2020.

Drugonagrađena priča Mile Božičevića iz Zagreba Počivalište mira primjer je dobro napisane priče, složene i dinamične kompozicije u kojoj se tema straha razvija u naizmjeničnim amplitudama tjelesnog, mentalnog ili naučenog iskustva – zbog čega je važno da fabula nije linearna i predvidljiva, nego se epizode otvaraju gotovo filmskom naracijom u koju čitatelji „upadaju“ bez pripreme, ali zato s mogućnošću da zavire i s druge strane… U priči se vješto koristi (ponovno filmski) inventar zastrašivanja ili izazivanja nelagode prepoznatljivim likovima i situacijama (progonjen pa živ zakopan protagonist, odgovoran za smrt svoje djevojke koju je prethodno još iznevjerio kockanjem) – pri čemu ovaj horor, smješten na koprivničkom groblju, intenzivno pokazuje posljedice, a otkriva tek dijelove intimne tragedije; tako da se i naslov priče naknadno čita u autoironičnom ključu.

Mile Božičević rođen je 1985. godine u Zadru. Objavio je desetak kratkih priča u raznim tiskanim i on-line izdanjima. Radi kao scenarist na televiziji i filmu. Član je Saveza pisaca izvedbenih djela (SPID). Živi i radi u Zagrebu.

Trećenagrađena priča Ljiljane Štajduhar iz Kašine Drugi put sadrži dva zanimljiva aspekta  – prvo, iako je radnjom vezana uz Koprivnicu, priča ipak donosi pogled „izvana“; drugo, premda je priča vješto napisana, iznenađuje recimo nedostatak straha od (školskog) raspleta koji se temelji na buđenju. Doduše, jasnih „rezova“ između dviju stvarnosti u priči ionako nema, a kako je buđenje izmješteno u majčinu repliku, završetak priče postaje neočekivano zanimljiv jer poništava prethodno uspostavljenu kronologiju zbog čega se pokazuje da san nije samo fantazmagorija, nego je fantazmagorija dio sna o odraslosti, nasljedstvu, drugačijoj perspektivi… Time se ova priča razlikuje od ostalih priča pristiglih na ovogodišnji natječaj – istodobno je hrabro temu straha tražiti u tajnama, traumama ili predrasudama obitelji; i sasvim je logično posegnuti za fantazmagoričnim „korektivom“ takve stvarnosti.

Ljiljana Štajduhar rođena je 1977. u Zagrebu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu – smjer filozofija i religijska kultura. Trenutno živi i radi u Zagrebu, privatna je poduzetnica. Godinama piše za vlastito zadovoljstvo, no do sada nije sudjelovala ni na jednom sličnom natječaju.

Nagrade za autore najboljih priča donirale su nakladničke kuće Meandar Media, Znanje i Šareni dućan.

Uz uvjet da radnja priča treba biti smještena u Koprivnicu, posebnost je ovog natječaja koprivničke Knjižnice i u tome što nagrada nije novčana kao što je to uobičajeno na sličnim natječajima, nego je u knjigama. Time se naglašava neodvojivost umijeća pisanja od čitanja, a što je bila i tema tribine Od biografije do bibliografije. O zanatu i vještinama pisanja, književnim natječajima i nagradama, njihovom utjecaju na recepciju kod čitateljske publike, o razlikama pisanja za djecu i odrasle te o utjecaju (auto)biografskih elemenata u pisanju razgovarala je s književnikom Ludwigom Bauerom Lidija Dujić. Iza njega je 30-godišnje spisateljsko iskustvo te preko četrdeset književnih djela za djecu i odrasle. Ludwig Bauer na kraju je poentirao ideju cijele književne večeri – sposobnost „laganja“ ili izmišljanja novih svjetova pretpostavka je pisanja, a stvaranje privida stvarnosti kod čitatelja uz užitak čitanja u srži su umijeća pisanja.    

Književno događanje Umijeće pisanja održalo se u okviru programa Šetnja kroz Stručno-znanstveni odjel koprivničke Knjižnice.