Susret s 93-godišnjim Zvonimirom Tomcem, rođenim Koprivničancem, u utorak, 29.5.2012. u Domu za starije i nemoćne u Koprivnici zasigurno će se još dugo pamtiti i prepričavati. Razlog tome nije samo visoka dob gosta, nego i činjenica da je u istom danu doputovao iz Rijeke, postavio izložbu svojih slika, održao likovno-književni domjenak zadržavši pažnju publike više od dva sata, potom skinuo izložbu i vratio se u Rijeku – sve u istom danu!
Zvonimir Tomac rođen je u Koprivnici 1919. godine, a danas živi u Rijeci. U Koprivnici se školovao od 1925. do 1937. Kao student bio je aktivan u Knjižnici Kluba akademičara, koja je svojim kulturnim djelovanjem, zabavama, predavanjima i filmskim predstavama kreirala društveno-kulturni život tadašnje Koprivnice. Diplomirao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine. Radni vijek proveo je kao inženjer šumarstva u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri. Umirovljen je 1977. Hobiji su mu slikarstvo i pisanje.

Budući da je gospodin Tomac prvi puta gostovao u Domu za starije i nemoćne u Koprivnici u srpnju 2011. s predstavljanjem svojeg literarnog stvaralaštva (od 2003. do 2011. objavio je u vlastitoj nakladi čak osam knjiga stihova, eseja i pričica!), ove godine je svoj likovno-književni domjenak naslovio „Susret sa starim znancem“.

Publiku je činilo sedamdesetak stanara Doma zajedno s ravnateljicom Vesnom Križan i stručnim osobljem te Dijanom Sabolović-Krajina, ravnateljicom Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ koja je inicirala i su-organizirala ovaj susret.

Gospodin Tomac je govorio o svojem višedesetljetnom amaterskom bavljenju slikanjem i pisanjem te o ispunjenosti koju kao stvaratelj osjeća. Izložio je 16 slika – pejzaža, mrtvih priroda i portreta (tri je donirao koprivničkoj Knjižnici). Izuzetno živa interakcija publike i gosta razvila se prilikom predstavljanja njegovih platna s motivima stare Koprivnice iz kasnih tridesetih godina prošlog stoljeća. Bila je to prilika za obostrano oživljavanje sjećanja na stare Koprivničance, stanare Starogradske i Sajmišne ulice, vinograde u Starigradu te kupanje u potoku, skijanje niz bilogorske brege i klizanje na Bajeru prije sedamdesetak i više godina. Uz to se gospodin Tomac prisjetio i svoje 75-godišnjice mature u koprivničkoj gimnaziji koja pada ove godine.

Poseban doživljaj priredio je publici i prilikom čitanja svoje poezije, koju je obogatio nagradnom igrom. Dvosatno druženje publika je završila poklonom gostu – pjevanjem pjesme „Dobro nam došel, prijatelj“ , a Tomac im je uzvratio na licu mjesta uglazbljenim stihovima iz svoje pjesme pod nazivom

Svibanjska

Ja te ljubim,
Ti me ljubiš,
Sretni mi smo par!

Moja ljubav,
Tvoja ljubav,
Božji nam je dar!

Srca naša,
Ljubav spaja,
Plamteč kao žar!

Grlit dragu,
Ljubav nagu,
Nebeski je čar!

Kada ljubiš,
Ognjem plamtiš,
Osta samo gar!

Ljubljen biti,
Ne ljubiti,
Nesretni je kvar…!!

Susret je završio dogovorom o uspostavljanju tradicije u druženju s gospodinom Tomcem te ponovnim susretom iduće godine. Jedna od tema svakako će biti njegova specifična haiku poezija.

Sudionicima ovog druženja, dosta mlađima od ostale publike, ne preostaje drugo nego se diviti vitalnosti i stvaralačkom duhu i gosta i stanara Doma za starije i nemoćne u Koprivnici. Taj pogled na život ispunjen ne samo mudrošću i otvorenošću prema svim životnim opcijama – i pozitivnim i negativnim, nego i duhovitošću ilustrira odgovor 93-godišnjeg Zvonimira Tomca 90-godišnjoj stanarki Doma: „O, malena! Gdje si ti do mene i mojih godina? Čak si tri godine mlađa od mene, a to je u ovoj dobi jako puno!“