Bliži se Uskrs, najradosniji kršćanski blagdan povezan s proljećem i novim životom, a uz to ide i neodoljivo šarenilo pisanica, pilića i zečića. Kako su zečevi dospjeli u mitologiju, umjetnost i književnost možete vidjeti i pročitati u izlogu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica.

Zec je od davnine prisutan u gotovo svim mitologijama, vjerovanjima i predajama, povezuje ga se s mjesecom i plodnošću, neprekidnom odnovom prirode/života, ponovnog rođenja, brzinom i nestalnošću, ali i bijegom i kukavičlukom. Kako se navodi u Rječniku simbola zečevi su lunarni jer danju spavaju, a noću skakuću, jer se poput mjeseca mogu pojaviti i iščeznuti nečujno i brzo kao sjena. U egipatskoj mitologiji povezan je s velikim Ozirisom (koji je raskomadan i bačen u vode Nila da bi osigurao periodičku obnovu), a stari Egipćani poštivali su ga zbog njegove brzine i oštrih čula. U grčkoj i nordijskoj mitologiji zec se pojavljuje kao pratitelj boginja ljubavi, Afrodite i Freje. Na Istoku, zec je znak sreće i dugovječnosti, dok je u kršćanskoj tradiciji je simbol plodnost i novog rađanja života pa je jasna povezanost zeca, proljeća, i Uskrsa, najradosnijega kršćanskog blagdanja.

Ova plaha i nježna životinja čest je motiv u umjetnosti, a izložba daje uvid u odabir monografija s umjetničkim radovima s motivom zeca, kroz grafiku (Josip Zanki), slikarstvo (Albrecht Dürer) i kiparstvo (Jeff Koons, Ante Babić), a u književnosti kroz poeziju (Božena Loborec: Kad bismo bili zečevi) i bajke (Lewis Carroll: Alisa u zemlji čudesa).

Zec je česti lik u basnama i bajkama, a u srednjovjekovnim iluminiranim rukopisima nailazimo na šaljive prikaze borbi zečeva i ljudi. Najpoznatiji zec u književnosti svakako je zec koji Alisu odvodi u čarobni svijet, a na filmu simpatični Zekoslav Mrkva, dok je poznata skulptura napuhanog zeca od čelika, američkog umjetnika J.Koonsa postala poznata i zbog toga što je prodana kao najskuplje djelo nekog živućeg umjetnika.

Izložba se može razgledati do kraja ožujka.