Ekonomistica po struci, srednjoškolska nastavnica po pozivu, ravnateljica škole i direktorica poduzetničkog inkubatora zbog izazova, a trenutno zamjenica gradonačelnika Koprivnice, Ksenija Ostriž.
Knjiga je život😁! Iskreno, knjige su moja prva ljubav, hobi, društvo, pomoć u poslu, osnovno sredstvo rada na jednom od mojih prijašnjih poslova. Izuzetno utječu na sve sfere mog života. Neke su me istinski promijenile, neke samo zabavile, neke dale životno važne uvide, a neke životno važna prijateljstva.
Čitanje je uzbudljivo. Čitanjem učimo, razvijamo kritičko mišljenje, oblikujemo stavove, mijenjamo ih, zabavljamo se, inspiriramo, maštamo i odmaramo. Čitanje je vjerojatno za moju generaciju odraslu 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća bilo daleko važnije nego za današnje “digital natives” jer su tiskani mediji poput knjiga i novina pružali uvid u povijest, ocrtavali budućnost, bavili se problemima današnjice. U kućama se puno čitalo, biblioteke su bujale, kupovale su se dnevne i tjedne novine, specijalizirani časopisi, stripovi. Pričalo se o tome što je tko pročitao, učilo se argumentirano raspravljati. Ponekad, više od ičeg drugog, knjiga mi je pokazala koliko sam nezrela ili neuka i nekako me stavila na mjesto. I danas je tako!
Moram priznati teško zbog natrpanog rasporeda i zbog digitalne stvarnosti u koju smo uronjeni, a nekako mi se čini osobito zbog prekomjerne dostupnosti koja krade koncentraciju i vrijeme samo za mene i knjigu. Vrijeme s knjigom je poput poslastice.
Iskreno, bojim se da sam izgubila utrku s digitalom. Odrasli su okruženi knjigama, roditeljima koji su puno čitali, čitala sam im, vodila ih u knjižnicu, kupovala i posuđivala knjige. Mlađi je dobio još u rodilištu malu torbicu s prvom slikovnicom, sjajan projekt naše knjižnice. Mislim da su likovna oprema i dizajn dječjih knjiga danas genijalni, maštoviti, predivni. Međutim, bojim se da su njima sadržaji na digitalnim medijima puno atraktivniji.
Čitam od 4. godine života. Odrasla sam okružena knjigama, knjige sam redovno dobivala za poklon, one su mi radile društvo kad sam bila sama. Često sam radije birala njih nego igru s vršnjacima. Redovito sam išla u knjižnicu s mamom i tetom koja me čuvala i bila sam fascinirana njome. Još dan danas pamtim miris naše knjižnice, velika dvokrilna ulazna vrata, drvene kutije s karticama, tetu na prijemnom koja je pažljivo na listiće zalijepljene na prvu stranicu knjige utiskivala datumarom datum vraćanja. Svako dijete ima neko najdraže mjesto kamo voli ići. Moje je bila knjižnica. Čak sam se i doma igrala knjižničarke, sve knjige sam sortirala po temama, pa abecedi, polijepila listiće na koje sam obilježavala kome sam posudila knjigu i kad. Imala sam sekcije šumarstvo, pčelarstvo, vinogradarstvo i voćarstvo, medicinske, povijest umjetnosti, beletristika, klasična književnost, enciklopedije i rječnici i dječja biblioteka. Drugoj djeci to baš nije bilo naročito interesantno, stajati pred improviziranim pultom i naručivati i vraćati knjige. Odgovarajući na vaša pitanja išla sam baš potražiti jednu staru dječju knjigicu. Šaljem vam i fotke da vidite kako je to izgledalo.
I imam još jedan štiklec iz djetinjstva. Kad se išlo na more, mama je pakirala 2 kofera – u jednom su bile sve naše stvari, a u drugom samo knjige.
U zadnje vrijeme češće naručim naslove pa ih pokupim usput, dok sam ranije obožavala pregledavati knjige i birati ih direktno s polica.
Rijetko kupujem knjige sebi, ali ih često kupujem drugima za poklon. Često ih i sama dobijem na poklon. Uglavnom ih razmjenjujem s prijateljicama, kolegama i posuđujem u knjižnici.
Ovisi što definirate kao dovoljno. Ljudi koji vole čitati, uspiju se organizirati tako da čitaju najviše koliko mogu. Mislim da je moja generacija – generacija čitača knjiga.
Tu smo za vas! Kvalitetnim i odgovornim radom želimo vam biti na usluzi.
