Iako su djeci danas dostupni razni medijski izvori informacija i zabave, u njihovom odrastanju još uvijek vrlo važno mjesto zauzimaju slikovnice koje djecu vode u široka prostranstva mašte. Danas postoji mnoštvo slikovnica najrazličitijih tema i sadržaja, no još uvijek djeca često imaju vrlo ograničenu ponudu slikovnica koje oni mogu koristiti. Naime, slijepa i slabovidna djeca imaju vrlo uzak izbor slikovnica koje mogu čitati odnosno čije ilustracije mogu osjetiti prstima.
Sigurno ste se bar ponekad zapitali kako bi slijepom djetetu objasnili ili pokazali kako izgledaju stvari koje su prevelike ili nedostižne njihovim ručicama. Kako slijepom djetetu dočarati sunce, nebo, oblak? Vulkan ili neboder? Kako im predočiti što su to virusi ili neka druga sićušna bića? Zbog specifičnosti njihovih poteškoća najzorniji prikaz su taktilne slike koje se mogu pronaći u taktilnim slikovnicama za slijepu i slabovidnu djecu. No ovdje valja razlučiti slikovnice sa pojedinim taktilnim dijelovima koje su rađene za djecu bez oštećenja vida, a u svrhu bogaćenja taktilnog iskustva djece od slikovnica čije su ilustracije izrađene na taj način da dijete može „vidjeti“ prstima odnosno osjetiti svaki dio slike. Razlog što je ovih slikovnica vrlo malo, ne samo kod nas već i u cijelom svijetu, je kompliciran i skup način izrade. Najkvalitetnije i najzornije slikovnice ove vrste mogu se proizvesti jedino ručno. Potrebno je svaki dio izraditi posebno i zatim ih sjediniti u ilustraciju. Usprkos svoj tehnologiji koju čovječanstvo poznaje još uvijek se ovakve taktilne slikovnice ne mogu serijski izrađivati i tiskati a da budu zadovoljeni svi tehnički uvjeti kvalitetne slikovnice za slijepu i slabovidnu djecu.
S obzirom da je mnogo pravila na koja se mora paziti prilikom izrade taktilnih slikovnica da bi one bile funkcionalne slijepoj djeci ne postoji veliki broj ljudi koji se bave njihovom izradom osim osoba koje su educirane za rad sa slijepom djecom kojima su one neophodne za njihov odgojno-obrazovni rad.
Što je toliko posebno kod ovih slikovnica? Kao što sam već napomenula mnogo je značajki na koje se mora obratiti pažnja prilikom njihove izrade. Ono što je osnovno je da svaki objekt prikazan na slici mora imati svoju teksturu odnosno svoj osjet pod prstima različit od svih drugih objekata kako bi djeci bio prepoznatljiv. Isto tako s obzirom da su to i slikovnice za djecu koja još uvijek imaju dio vida objekti moraju biti prikazani i jakim kontrastnim bojama. Objekt koji se ponavlja na slijedećim stranicama pak mora biti od istih materijala kao i na prethodnoj te mora imati iste karakteristike. Ovakva slična pravila postoje za gotovo svaki likovni segment slike koji se odnosi naprimjer na veličine objekata, materijale, proporcije, perspektivu, sigurnost rukovanja, lakoću snalaženja na stranicama i druge karakteristike.
Osim što su ove slikovnice neophodne za slijepu i slabovidnu djecu, vrlo su privlačne ali i korisne za svu ostalu djecu. Najčešće se koriste kako bi se kod djece razvila empatija i senzibilitet za osobe sa poteškoćama.
Kako bi se pokušalo popularizirati izradu taktilnih slikovnica i osvijestiti potrebu za njima svake dvije godine organizira se međunarodni natječaj za izradu taktilnih slikovnica Typhlo&Tactus. Hrvatska sudjeluje u ovom natječaju već dugi niz godina što je zasluga Osnovne škole Pećina iz Rijeke u sklopu koje djeluje i knjižnica za slijepu i slabovidnu djecu.
Često možemo čuti, prvi puta je najteže. Tako je isto i s izradom ovih slikovnica. Kada se krene s izradom prve, sve izgleda komplicirano, no sa svakom sljedećom slikom postaje sve lakše i jednostavnije. Kao i kod svakog stvaralačkog procesa zadovoljstvo je vidjeti svoj uradak gotov, ali to je ne-mjerljivo s osjećajem uspjeha kada dobijete povratnu informaciju da su djeca, koja nemaju sve blagodati koje imaju većina djece, s ushićenjem „čitala“ vašu slikovnicu.

Tekst priredila i slikovnicu izradila: Bojana Kežman
Slikovnicu “1,2,3 – učini i ti!” posudite u Dječjem odjelu knjižnice.