Zanimanje – Umirovljenik

Što volite raditi u slobodno vrijeme, imate li hobi?

Pišem povijest srednjeg vijeka sjeverne Hrvatske (izašle četiri knjige) i povijest Koprivnice (za sada jedna knjiga). Čitanje. Dokumentarci i predavanja na YouTube-u.

Kada bi netko pisao Vašu biografiju, najzanimljivija crtica o Vam bila bi…

Odustajanje od medicine sa samo tri nepoložena ispita.

Čitanje je…

…jedan od najboljih izuma čovječanstva (nakon vatre, kreveta, čokolade…).

Zašto je čitanje općenito važno?        

„Razgovara“ se s pametnim ljudima (piscima) i razvija se imaginacija na najbolji način.

 Zašto je važno vama?           

Živim stotine (ili sad već tisuće) života osim ovog mojeg jednog. Neprocjenjivo.

Gdje i kad počinje Vaša čitateljska priča?        

Priča počinje u selu Postirama na Braču u dnu mračnog dnevnog boravka gdje se u starom ormaru nalazila hrpa nešto manje starih knjiga među kojima početnica moje majke iz 1939./40. s lijepim slikama, ali i s abecedom koju sam morao naučiti da shvatim što piše pod onim slikama. Avantura je krenula.

Što najviše volite čitati?        

Bilo je različitih faza, zavisno od doba života. Sada najradije čitam krimiće (molim bez osuđivanja, niste u pravu).

Utječu li knjige, ili su utjecale, na druge sfere Vašega života? Ako utječu, kako?

Na odnose s ljudima knjige su utjecale jako u djetinjstvu („Junaci Pavlove ulice“ na ponašanje moje družine u kvartu), a kasnije manje. Više su mi služile kao utočište pred banalnošću svijeta. Kad razmislim, imale su one i dobar i loš utjecaj: dobar jer su širile moje znanje o svijetu, a loš jer su taj isti svijet često prikazivale idealizirano što sam u nekim razdobljima života prihvaćao kao realnost, a onda bi mi prava realnost udarila pljusku. Na moje hobije (pisanje povijesti npr.) knjige su, bilo stručne, bilo beletristika s povijesnim temama, utjecale jako puno, čak presudno.

Čitaju li ljudi danas dovoljno?        

Nisam detaljno pratio statistike, ali čujem stalnu kuknjavu da se kod nas premalo čita. Možda je tako, ali ako pogledamo samo broj članova knjižnice, onda ipak nije tako strašno. Istina, znam Koprivničance koji ne znaju gdje je gradska knjižnica. Ali tako valjda mora biti. Život ima svoje nijanse.

Trudite li se motivirati ljude oko sebe da čitaju više, preporučujete li im knjige?      

O, da. Posebno intenzivno to radimo među sobom moj brat i ja cijeli život. Prijenos na sinove mi je malo zakazao iako je tu bilo povremenih pomaka. O novim naslovima izmjenjujem obavijesti s kolegama povjesničarima.

Postoje li knjige koje imaju moć promijeniti život?       

Naravno. Meni su promijenile pogled na svijet npr. knjige Richarda Dawkinsa o religiji s kojima sam stavio točku na proučavanje ovog društvenog fenomena. Iako izlazi iz ove teme, spomenuo bih u novije vrijeme neke knjige i videe na internetu predstavljene od vrlo stručnih ljudi koji i dalje utječu na mene.

Kako pronalazite vrijeme za čitanje?      

Kao umirovljenik morao sam si nametnuti strukturu dana tako da je za čitanje određeno vrijeme nakon ručka i prije spavanja. Dok sam radio bilo je to samo pola sata prije spavanja.

Koja je uloga knjižnica u današnjem društvu i koristite li usluge knjižnica? Posjećujete li programe?

Koliko vidim po radu naše knjižnice, a i drugih po Hrvatskoj, ovakva vrsta ustanove je postala mjesto za zadovoljavanje raznih vrsta interesa raznih društvenih i dobnih skupina pa je time njihova uloga u društvu postala izuzetna, posebno ako je usporedimo s knjižnicama od prije 60 godina kad sam se ja prvi put učlanio. U knjižnici ne posjećujem programe, ali dolazim na predavanja ako me privuče neka tema.

Što trenutno čitate?      

Baš sada? Čitam knjigu „Linda, ona koju su ubili“ od L. G. W. Perssona. Naravno, posuđenu iz naše knjižnice.