U koprivničkoj knjižnici prošli su tjedan gostovale književne znanstvenice i teoretičarke Anda Bukvić Pažin i Marija Ott Franolić, kako bi predstavile svoju knjigu „Velika važnost malih priča: zašto i kako čitati djeci“. O ovoj vrlo važnoj temi, osobito u današnje digitalno doba, razgovarale su u prepunom Stručno-znanstvenom odjelu s učiteljima, odgojiteljima, knjižničarima i roditeljima.

Zašto je čitanje važno? Važno je za koncentraciju, strpljenje, proširuje nazore o životu, pruža nam mogućnost maštanja, da na kratko napustimo našu svakodnevicu, ali i da ju bolje razumijemo. Književnost nas uči i kako funkcionira jezik, ali je važna i za razvijanje empatije, da bolje razumijemo tuđe osjećaje iako ih sami nužno nismo iskusili. Iako su slikovnice male priče, one nisu zato i manje važne. Često ih se i marginalizira, a zapravo puno iz njih možemo naučiti.  Autorice poručuju da su kvalitetne slikovnice i za odrasle čitatelje, ne samo za djecu. Važne su za uspješno poticanje čitanja i kod djece i odraslih. One zahtijevaju pomno čitanje, a sastoje se od slike i teksta koji se međusobno nadopunjuju. Ilustracija ima narativnu dimenziju, a uz njih možemo učiti i abecedu vizualnog jezika i koristiti ih i u nastavi likovne kulture. Važno je da djeca čitaju i popularnu znanost, enciklopedije, atlase, rječnike i to fizičke primjerke jer će tako učiti i abecedu, a usput usvajati i druge pojmove što u digitalnim rječnicima nije slučaj zato što dobijemo specifičan pojam koji tražimo.

Za čitanje je vrlo važna motivacija. Djeca koji su motivirana za čitanje, puno više čitaju što ih vodi do sve kompleksnijih tekstova. Suprotno, ako djeca nisu motivirana i malo čitaju, ona sve više zaostaju što dovodi do Matejevog učinka. Dobri čitatelji postaju sve bolji, a loši postaju još lošiji. Također, djeca koja više znaju, bolje čitaju. Najviši stupanj čitanja je dubinsko čitanje kada gradimo novo znanje, povezujemo s vlastitim iskustvom, a za uspješno dubinsko čitanje važna je upravo motivacija, razvijeni vokabular i određeno predznanje. Upravo tog dubinskog čitanja danas nedostaje, uglavnom prevladava ono površno kad samo „prelijećemo“ preko teksta. Autorice su se dotakle i teme čitanja lektire. Svakako su „za“ da se klasici zadrže jer na klasicima počiva naša civilizacija, no kod kompleksnih tekstova djecu učitelji djecu trebaju pripremiti za čitanje. Ističu i koliko je važno okružiti djecu knjigama te smatraju da bi svaka učionica u svojem prostoru trebala imati policu s knjigama koje djeca mogu samostalno koristiti. U knjizi, autorice iznose i preporuke kvalitetnih slikovnica, dječjih knjiga, stripova, ali i bajki, a na kraju knjige nalaze se primjeri poticanja čitanja u vrtićima, školama i knjižnicama. Tijekom predavanja, u radioničkom djelu, prisutni su mogli razmijeniti svoja iskustva i primjere prakse koji će uskoro biti objavljeni i na mrežnoj stranici koprivničke knjižnice.

Autorice poručuju da je naša odgovornost odgoj mladih ljudi koji misle, kritički razmišljaju te je nužno motivirati ih na čitanje iz užitka kako bi pojačali njihovu ustrajnost za nova čitanja, pisanja i saznanja. Potrebno je krenuti odmah i to prvom riječi i prvom slikovnicom.