U ponedjeljak, 18.3.2019. u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica održano je predavanje „ADHD – izazovi u adolescentskoj dobi“. Predavanje je održano u suradnji s udrugom „MOJA“ koja djeluje na širem koprivničkom području, a specijalizirana je za pružanje podrške djeci s ADHD-om i njihovim roditeljima. Predsjednica i osnivačica udruge je Maja Ostriž. Stručni kadar udruge čine edukacijski rehabilitatori i odgajatelji koji provode intervencije za povećanje emocionalnih, socijalnih i psiholoških kompetencija kod roditelja i njihove djece s ADHD-om, ali i druženja za članove udruge.

O ADHD-u i izazovima u adolescentskoj dobi govorila je Ozana Mikulić, studentica 5. godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i diplomantica na smjeru Motoričkih poremećaja, kroničnih bolesti, art-ekspresivnih terapija i sofrologije. Ozana već 2 godine provodi intervencije u obliku dvomjesečnih ciklusa radionica s roditeljima djece s ADHD-om, a održava i edukacije za stručne osobe koje u okviru predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja rade s djecom koja imaju teškoće u razvoju. Predavanje se sastojalo od nekoliko dijelova. Najprije se govorilo općenito o ADHD-u kao razvojom poremećaju, pa je spomenuto kako razlikujemo 3 tipa ADHD-a: nepažljivi tip, hiperaktivno-impulzivni tip te kombinirani. Dijagnoza se postavlja polaskom djeteta u školu zbog toga jer se upravo u tom razdoblju pred dijete stavljaju zahtjevniji kognitivni zadaci kao što su pisanje, čitanje ili računanje, ali i zahtjevi za održavanjem pažnje te poštivanjem većeg broja pravila ponašanja. Hiperaktivnost se manifestira nemirom prstiju, nemogučnošću da se ostane na jednom mjestu te trčanjem i penjanjem u neprikladnim situacijama. Impulzivnosti obilježavaju nestrpljivost, završavanje rečenica drugih i nametanje u razgovoru, a nepažnju slaba koncentracija, odsutnost misli te neselektivna pažnja. Adolescencija, razvojno razdoblje ispunjeno različitim izazovima za svu djecu, jest posebno osjetljivo doba za mlade s ADHD-om. Najčešći problem koji se javlja jesu teškoće socio-emocionalne integracije uzrokovane nepravilnim radom izvršnih funkcija u mozgu. Izvršne funkcije zadužene su za samoregulaciju i samokontrolu emocija i ponašanja u socijalnim prilikama. Nedostatna samokontrola rezultira emocionalnom, motoričkom i verbalnom impulzivnošću, zbog čega mlada osoba s ADHD-om biva odbačena od vršnjaka. Kao posljedice nepripadanja i nedostatne društevno-emocionalne potpore, javljaju se pad samopoštovanja, otpor prema autoritetu, usamljenost, potištenost i depresija kao najteži komorbidni simptom ADHD-a. U takvim situacijama od presudne je važnosti podrška obitelji, zaštita od promatranja nasilnog ponašanja u okolini, uključivanje u preventivne i terapijske programe stručnjaka edukacijskih rehabilitatora, psihologa i psihoterapeuta. Multidimenzionalni pristup, koji podrazumijeva uključivanje većeg broja stručnjaka u izradu plana potpore djetetu, obitelji i okolini, pokazao se najboljom intervencijom. U raspravi nakon predavanja razgovaralo se o stručnoj podršci koja bi se trebala osigurati u redovnim školama koje vrše inkluziju djece s teškoćama u razvoju. Učitelji se često susreću s raznim teškoćama, a nisu educirani kako da ih prevladaju. Nedostatak edukacijskih rehabilitatora u takvim školama veliki je problem zbog činjenice da često učitelji ne znaju na koji način prilagoditi nastavni materijal djetetu s pojedinom teškoćom. Zaključeno je kako su ovakve i slične edukacije nužne kako bismo izjednačili mogućnosti sve djece uključene u obrazovni sustav. Posebice je naglašena potreba provedbe edukacije stručnog školskog osoblja kako bi se na dobrobit sviju podigla kvaliteta nastave.