Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica obilježava prigodnom izložbom knjiga 16. studenoga, Međunarodni dan tolerancije i 17. studenoga, Svjetski dan filozofije pod nazivom Filozofi tolerancije i tolerancija u svakodnevnom životu. Ukazuje na aktualnost  filozofskih promišljanja o toleranciji koja sežu čak 500 godina unatrag, u 16. stoljeće, a svojim univerzalnim porukama važnija su danas više nego ikada.

U svakodnevnom životu koristimo se terminom tolerantnosti kako bismo izrazili neki stav i terminom tolerancija kao neko djelovanje. U svojem eseju Promišljanje tolerancije  Heiz Paetzold ukazuje da tolerancija implicira nešto više od pukoga prihvaćanja. Ona obuhvaća stvarno ili zbiljsko ophođenje između mojega susjeda i mene: ne samo govorenje »Bok!« kada ga sretnem, nego, na primjer, razgovor s njime ili poziv kod mene na kavu. Na određen način, tolerancija je most koji ispunjava jaz između mene ili nas i različitih načina života. Otvara mogućnost za koegzistenciju različitih kulturnih običaja. Razumijevanje tolerancije kao otvorenosti prema drugima, kao znatiželje i poštovanja elementarni je zahtjev postmodernih društava, pogotovo današnjih imigrantskih društava.

Entuzijastično podupiranje različitosti jedan je od ključnih dijelova današnje poststrukturalističke filozofije razlike. Međutim, teorijska promišljanja o toleranciji sežu u 16. stoljeće i nastala su kao posljedica vjerskih ratova u srednjemu i novom vijeku, kada je pripadnost drugoj, različitoj konfesiji bio osnovni uzrok sukoba. Najznačajniji filozofi tolerancije uviđali su upravo vjersku nesnošljivost temeljnim problemom mira i sigurnosti poretka, osobito od formiranja modernih političkih zajednica (država), koje su kroz monopol primjene sile postale odlučujući subjekt tolerancije. Tako se humanist Erazmo Roterdamski   zauzimao za vjersku toleranciju, a najznačajnije političko djelo u tom smislu mu je Kršćanski vladar (1516.). John Locke je u svojem Pismu o toleranciji (1689.) opovrgavao tada prevladavajuću tezu da javna vlast čak i silom mora podržavati pravu vjeru, obrazlažući kako se ne može znati koja je vjera prava, a koja kriva. Tolerancija je bila ključni koncept francuskih enciklopedista, a posebice je Voltaire, nadahnut vjerskim pluralizmom u Engleskoj, tvrdio u svojoj Raspravi o toleranciji, kao i u svojim dramama, kako dopuštanje samo jedne vjere vodi u despotizam.

Tolerancija je središnje mjesto liberalne političke filozofije. Tako je J. S. Mill u eseju O slobodi (1859.) naglašavao važnost tolerancije kao preduvjeta društvenoga i znanstvenog napretka, ali i moralnoga i duhovnoga razvoja pojedinca. Američki politički filozof A. de Tocqueville je, kao i J. S. Mill, uočio nedostatak na većinskom načelu utemeljenih, liberalnih demokracija u obliku prijetnje »tiranije većine«. Njihovi su zaključci presudni u suvremenim političkim i društvenim razmatranjima o toleranciji, npr. Will Kymlicka, John Rawls i drugih. Oni ističu da je tolerancija ključno pitanje u  demokracijama. Budući da se temelje na većinskome načelu odlučivanja; institucionalnim putem trebaju zaštititi  prava manjinskih (rasnih, nacionalnih, etničkih, kulturnih, vjerskih, spolnih, itd.) skupina.

Stoga i ova izložba knjiga ukazuje na promišljanja tolerancije s različitih aspekata – sociološkog, pedagoškog, religioznog, socijalnog, spolnog, političkog i dr. Ukazuje na bogatstvo građe o temi tolerancije kojom raspolaže Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica te poziva na čitanje i praktično djelovanje u tom smislu od najranije dobi.

Izložba se može razgledati u izlogu koprivničke Knjižnice do kraja studenoga.