Tko je Mladen Godek?

Imam 80 godina. Kad ih kažem  radoznalom sugovorniku, obično komentira “Lijepe godine“. Nasmiješim se, a u sebi pomislim: – Vraga! Lijepe su one koje su prošle pred pedesetak godina. Umirovljen, ali ne baš upokojen, kako taj status nazivaju braća Slovenci.

Što volite raditi u slobodno vrijeme, imate li hobi?

Sve moje vrijeme je zapravo slobodno. Znam da se mnogi penzioneri žale na dosadu. Kao ne znaju što da rade. Ja pak imam mnoštvo interesa. Osim čitanja, tu je igranje šaha na internetu, gledanje nogometa, na snimalici skidam filmove (čuvaju se 15 dana), bavim se vinogradarstvom i voćarstvom, ponekad zalutam i u struku, kad zajedno sa svojom kćerkom Sanjom, koja je naslijedila moj odvjetnički ured, rješavam neki kompliciraniji pravni slučaj itd. Paradoksalno, ali meni zapravo nedostaje vremena. U svakom slučaju dosadno mi nikad nije.

Kada bi netko pisao Vašu biografiju, najzanimljivija crtica o Vam bila bi…

U prošlosti bio sam sudac, advokat, gradonačelnik, saborski zastupnik. Gdje mi je bilo najljepše, gdje mi je bilo najteže? Iskreno, ne bih mogao na to odgovoriti. A skupilo se mnogo toga zanimljivog. I danas sve je to sačuvano u meni. Kao uspomene, naravno.

Čitanje je…

Čitanje je ona intelektualna aktivnost koja čovjeku približi prošlost, u mnogim aspektima osvijetli sadašnjost i često daje percepciju budućnosti. Ovaj moj općeniti odgovor treba dodatak da to, jasno, zavisi od teme knjige koju držiš u ruci.

Zašto je čitanje općenito važno?

Čitanje je omogućilo razvoj civilizacije. Bez toga bismo živjeli kao u kameno doba. Knjiga je – SVE!

Zašto je važno vama?

Jako sam zahvalan Johannessu Gutenbergu. Njegov izum tiskarskog stroja je možda i najvažniji izum u cjelokupnoj povijesti čovječanstva. A meni osobno knjige su donijele bitni sadržaj u moj intelektualni život. One su za mene nezamjenjive.

Gdje i kad je početak Vaše čitateljske priče?

U davnim danima u mom rodnom Peterancu. Mama mi je pričala da je knjižnica u Peterancu s oko 3000 naslova bila najveća seoska knjižnica u Kraljevini Jugoslaviji. U mojem djetinjstvu bila je otvorena svake nedjelje. A pamtim mnoge zimske večeri kad čitamo kraj petrolejske lampe, svaki na svojoj strani stola. I tata i mama i ja, čak i moja baka. A kad sam pošao u Gimnaziju, odmah sam se učlanio u Gradsku knjižnicu. Bilo je to u jesen 1954. godine, pa znam pomisliti da sam možda i najstariji član današnje knjižnice „Fran Galović“.

Što najviše volite čitati?

Posebno me zanimaju knjige s povijesno-političkom tematikom. Valjda nema knjige na našem jeziku o Hitleru, Staljinu i Titu koju nisam pročitao. Uz takvu knjigu obično čitam i neku knjigu lakšeg žanra. A od autora Ian Kershaw, Simon Sebag Montefiore, Isaac Deutscher, Tony Judt, Tvrtko Jakovina i mnogi drugi.

Utječu li knjige, ili su utjecale, na druge sfere Vašega života (posao, odnose s ljudima i sl.)? Ako utječu, kako?

To nisam nikad analizirao. Vjerojatno da. Ali to je onako nesvjesno.

Čitaju li ljudi danas dovoljno?

Apsolutno premalo. Kad sam opisivao davne dane u knjižnici u Peterancu, onda moram reći da su dolazili mnogi suseljani, seljaci, i razgovarali o knjigama. Nisu to bili neki visoko intelektualni razgovori, ali su pokazivali ljubav i interes za knjige. Ja se ne bojim prigovora da romantiziram prošlost. Ne bojim se, jer znam da govorim istinu. Nekad se mnogo više čitalo. Nažalost!

Trudite li se motivirati ljude oko sebe da čitaju više, preporučujete li im knjige?

Da, pokušavam. U prvom redu kod svojih unuka. Ali oni su djeca svog vremena. Mobitel, a ne knjiga. A što se prijatelja tiče, to su uglavnom ljudi koji čitaju. Djeca prošlog vremena.

Postoje li knjige koje imaju moć promijeniti život?

To baš ne bih mogao tvrditi, ali pogled na život svakako.

Kako pronalazite vrijeme za čitanje?

Penzioner. Ali moram iskreno reći. Čitao sam oduvijek, ali ipak ne toliko, koliko sada u penzionerskim danima.

Koja je uloga knjižnica u današnjem društvu i koristite li usluge knjižnica? Posjećujete li programe?

Vrlo sam zadovoljan s našom knjižnicom. Nevjerojatno koliko je to aktivnosti. Kako se samo prate nova izdanja. Ja iz „Jutarnjeg lista“ i priloga „Express Best Book“ zabilježim neka preporučena nova izdanja i s odabranim popisom dođem u knjižnicu i u pravilu oni već imaju te knjige. Doista svaka čast. Ali, taj nedostatak prostora! I mene zaboli kad vidim knjige koje se rashoduju.

Što trenutno čitate?

Trenutno čitam John Connelly „Od naroda do nacija“ i Eva Menasse „Dunkelblum“.