Dob –  upravo prošao prvu mladost, 56

Zanimanje – vinski trgovac i književnik

Što volite raditi u slobodno vrijeme, imate li hobi?

Čitanje, biciklizam i šetnja prirodom.

Kada bi netko pisao Vašu biografiju, najzanimljivija crtica o Vam bila bi…

Zanimljivo pitanje, obično za potrebe raznih prijavnica i objavljivanja tekstova i knjiga sam pišem svoju biografiju. Kad razmišljam o biografiji prva pomisao mi je datum rođenja, mjesto gdje živim i stvaram i koliko sam knjiga objavio. Recimo da bih u kontekstu svojeg odnosa prema čitanju i nerva koji me potiče na književno stvaranje, izdvojio trenutak kad sam umjesto da polažem svečano obećanje za Titovog pionira završio u zaraznom odjelu bolnice s menigitisom. U naslijeđe mi je jedan cimer ostavio pun ormarić stripova, pogađate što se dogodilo; sve sam ih pročitao.

O čitanju

Pokušajte dopuniti „Čitanje je…“

Čitanje je vrijeme kad se prepuštaš unutarnjem toku svijesti, kad si istovremeno sam i povezan s cijelim svijetom.

Zašto je čitanje općenito važno?

Čitanje je način kojim dolazimo do znanja i spoznaja, ali rekao bih i upoznajemo samog sebe.

Zašto je važno vama?

Različito se čitaju vijesti, informacije iz struke, enciklopedije i slično, a različito književnost, a onda opet možemo razlikovati čitanja na primjer žanrovske literature i one umjetničke. Moja preferancija je umjetnička književnost koja čitatalju pruža onaj nenadmišivi osjećaj uživanja u tekstu u estetskom i spoznajnom smislu. Nakon prave knjige čovjek se osjeća bogatiji, ispunjeniji.

Gdje i kad je početak Vaše čitateljske priče?

Ozbiljno čitanje počelo je u osnovnoj školi u školskoj knjižnici koju sam brzo prerastao. Stoga me žaloste statistički podaci kako danas djeca sve manje čitaju. Čitanje je talent poput svakog drugog, treba djeci objasniti da moraju biti sretni ako su sposobni čitati i da su na neki način dužni sebi razvijati taj talent.

Što najviše volite čitati (žanrovi, teme, autori)?

Reći ću prvo što ne volim. Ne volim krimiće, ljubiće, znanstvenu fantastiku ni fantazije. Čitao sam ih, kako ne bih, no upravo očekivanost koju žanr donosi me odbija od njih, takve knjige mi brzo dosade. Najviše volim romane, prozu općenito. Kod pjesničke zbirke cjenim kad me natjera da se vraćam unatrag i čitam neke pjesme ispočetka ili me ne pusti da se maknem sa stranice. Svakako bih izdvojio svoje pjesničke favorite Evelinu Rudan i njenu zbirku Smiljko i ja si mahnemo i Franju Nagulova sa zbirkom Okupacija u 26 slika, zapravo cijeli njegov pjesnički opus. Od prozaista imam više dragih autora. Ovom prigodom izdojio bih Harukija Murakamija kojeg sam, nakon što sam kasno otkrio, svega pročitao u par mjeseci. Svojevremeno sam imao slično mi je bilo iskustvo s Mario Vagrasom Llosom. Od domaćih suvremenih prozista svakako bih izdvojio Kristijana Novaka, prijatelja Marka Gregura i Ivanu Šojat. Također bih izdvojio kao jedan od najboljih romana koje sam pročitao zadnjih godina, to je Gdje je nestao Kir autora Elvisa Bošnjaka.

Utječu li knjige, ili su utjecale, na druge sfere Vašega života (posao, odnose s ljudima i sl.)? Ako utječu, kako?

Obzirom da se aktivno bavim književnošću knjige su sastavni dio života i dobar dio prijatelja stekao sam upravo preko knjiga i književnosti. Dobra knjiga uvijek je dobra tema za razgovor.

Čitaju li ljudi danas dovoljno?

Čitaju i previše, samo je pitanje što. Mahom su to novinski naslovi i titlovi na filmovima. Čita se jako puno stručno literature, vjerojatno više nego ikad prije. No čitanje iz dokolice, čitanje knjiga i književnosti, toga je nažalost u Hrvatskoj sve manje. Često si pokušavam odgovoriti zašto je tomu tako. Na listama najprodavanijih i najčitanijih autora su uglavnom strani naslovi i imen. Možda bi vraćanjem povjerenja u hrvatske autore i hrvatsku književnost počeli čitati više? Živimo u doba intenzivne vizulanle kulture, sadržaje primamo pasivno, no tako je u cijelom svijetu, zašto se kod nas sve manje čita, pitanje je za milijun eura!

Trudite li se motivirati ljude oko sebe da čitaju više, preporučujete li im knjige?

Pa naravno, to mi je kao književniku misija. Samo što ljudi do kojih dopirem već ionako čitaju. Rado govorim o knjigama koje sam pročitao i rado slušam tuđe impresije, samo što je takvih sugovornika nažalost premalo.

Postoje li knjige koje imaju moć promijeniti život?

Svaka dobra knjiga će čitatelju promijeniti život, no ne u ovako dramatično radikalnom smislu na koje aludirate pitanjem. Radi se stotinama sitnih promijena koje se s povećavanjem broja pročitanih knjiga talože kroz vrijeme i čine nas boljim ljudima.

Kako pronalazite vrijeme za čitanje?

Ključna riječ je vrijeme, vremena danas nedostaje svima. Poslovni ritam je danas takav da od čovjeka iziskuje cjelodnevni angažman. Čitam uz jutarnju kavu, ponekad popodne, vikendom više. Navečer rijetko jer sam previše umoran. Malo je tog vremena koje mogu izdvojiti za čitanje tako da sam na kraju vrlo zadovoljn rezultatom na kraju godine. Skupi se tih naslova ….

Koja je uloga knjižnica u današnjem društvu i koristite li usluge knjižnica? Posjećujete li programe?

Uloga se nije promijenila, to su prosvjetiteljstvo i znanje. Za neke su samo dobar lager lektirinih naslova. Sve češće mi pada na pamet kako su knjižnice zgodne jer ne moraš knjigu koju želiš pročitati kupiti nego posuditi, što jasno nije ni po čemu revolucionarno, ali ne zato da ju ne bi htio ili mogao kupiti, nego zato jer ju nemam gdje staviti. Police su mi doma pretrpane, morao bih neke knjige baciti, što ne mogu. Prije ću iz tuđe kante za smeće izvući ljubić nego ga baciti. Nije da mi se to nije dogodilo…

Što trenutno čitate?

Baš sam na dvodnevnoj pauzi, na stolu mi je novi roman Mire Gavrana „Portret duše“, uskoro krećem.