Izdvojeno

Facebook Bibliobus Facebook Flickr Pinterest Twitter Youtube

Održana radionica izrade građe lagane za čitanje za osobe s disleksijom


U sklopu Nacionalne kampanje za osobe s teškoćama u čitanju i disleksijom „I ja želim čitati“ koju je 2016. godine pokrenulo Hrvatsko knjižničarsko društvo,  u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica održana je 28. veljače 2017.  radionica na temu „Pravo na razvoj pismenosti : građa lagana za čitanje“. Radionica je bila namijenjena knjižničarima i stručnjacima različitih odgojno-obrazovnih profila koji se u svom radu susreću s teškoćama u čitanju kod djece i odraslih zbog disleksije i srodnih poremećaja. Odazvala su se 33 polaznika iz tri županije - Koprivničko-križevačke, Varaždinske i Zagrebačke. Osim knjižničara, koji su pristigli iz dvanaest školskih i četiri narodne knjižnice, sudjelovalo je i nekoliko logopeda, školskih pedagoga i psihologa te dvoje nastavnika - engleskog jezika i razredne nastave.
Voditeljice radionice, logopedinja Željka Butorac, i knjižničarska savjetnica Dunja Marija Gabriel, upoznale su polaznike s uzrocima i osnovnim karakteristikama disleksije kao specifične smetnje u učenju koja je neurološkog porijekla, a vezana je prvenstveno uz poteškoće u čitanju i pisanju. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije. Pojavljuje se diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik, zahvaćajući oko 10 posto populacije. Osobe s disleksijom zbog drugačijeg funkcioniranja veza u mozgu imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju te im je potreban prilagođeni pristup osobito u početnom učenju čitanja i pisanja.
Iako prema stručnim procjenama od ovog poremećaja pati barem troje djece u svakom razredu u  Hrvatskoj, disleksija je kod nas ipak još uvijek prilično stigmatizirana i nedovoljno prepoznata te se ne dijagnosticira na vrijeme kako bi se djeci pružila pravovremena i učinkovita pomoć i podrška. Stoga je i ova radionica imala za cilj pridonijeti da se stručnjaci koji rade s djecom, kao i knjižničari koji djeci posreduju literaturu za čitanje i učenje, što bolje upoznaju sa simptomima disleksije te s alatima kojima mogu pomoći takvoj djeci.
Neke od osnovnih teškoća u čitanju koje imaju osobe s disleksijom i zbog kojih možemo posumnjati da netko pati od ovog poremećaja, manifestiraju se u zamjenjivanju sličnih slova ili brojeva kod čitanja, obrnutom pisanju slova, preskakanju redova kod čitanja, čitanju napamet – bez razumijevanja, vrlo sporom pisanju, nemogućnosti slušanja i pisanja istovremeno i slično. Međutim, točnu dijagnozu o postojanju disleksije može dati samo stručnjak – logoped, koji će pri tome uzeti u obzir i mnoge druge elemente kako bi nedvojbeno utvrdio o kakvom se poremećaju radi u pojedinom slučaju.
Pravilnim pristupom tijekom djetinjstva i školovanja,  poteškoće koje disleksija uzrokuje mogu se znatno smanjiti korištenjem npr. zvučnih knjiga,  kao i posebnim načinom prilagođavanja pisanih tekstova na način koji omogućava lakše čitanje i razumijevanje pročitanog teksta te lakše zapamćivanje, kao i korištenje naučenih informacija.
Kroz vježbu  na  radionici održanoj u koprivničkoj Knjižnici, polaznici su imali priliku okušati se u izradbi građe lagane za čitanje prema uputama logopedske struke i prema međunarodnim knjižničnim smjernicama. Koristeći kao predloške kratke odlomke iz bajki Ivane Brlić Mažuranić, timskim radom u manjim grupama pokušali su prepričati dobiveni tekst na način prilagođen osobama s disleksijom. Pri izradi takvog teksta važno je koristiti vrstu slova koja ima jasne i čitke linije; paziti da tekst bude oblikovan prirodno, poput novinskog stupca, a dužina i konstrukcija rečenica trebaju pratiti ritam disanja. Kod prilagođavanja književnih tekstova osobito je važno voditi računa da osobe s disleksijom „misle slikama“, pa treba nastojati zadržati književnu slikovitost i narativni stil originalnog predloška, ali uz što manje nepoznatih i teških riječi, koje je potrebno i jako dobro objasniti. Odlično je kada uz pisani tekst postoje i slike koje tekst opisuju, a pomaže i slušanje zvučnog zapisa teksta kojeg treba pročitati u pisanom obliku. Sudionici radionice uspješno su odradili dobivene zadatke te vrlo pohvalno ocijenili samu radionicu, kao iznimno korisnu za njihov budući rad s djecom i odraslima koji pate od disleksije, ali i drugih poremećaja u čitanju.
Radionica „Pravo na razvoj pismenosti : građa lagana za čitanje“ održana je  u suradnji s Centrom za stalno stručno usavršavanje knjižničara iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, i samo je jedan od programa koji će se i dalje nastavljati u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ tijekom 2017. godine s cilje osvještavanja i senzibiliziranja javnosti za probleme disleksije, u okviru Nacionalne kampanje za osobe s teškoćama u čitanju i disleksijom „I ja  želim čitati“.




Objavljeno: 3.3.2017.