Okrugli stol se sastojao od dva dijela - uvodnih izlaganja s primjerima konkretne školske i knjižnične prakse te rasprave, koja je rezultirala konkretnim, konstruktivnim zaključcima. Stručnom skupu prisustvovalo je tridesetak sudionika. Uz učitelje i knjižničare,  okupili su se predstavnici udruga Roma (Udruga «Korak po korak» iz Molvi i Udruga hrvatskih Roma katolika Bajaša Đurđevac), Udruge osoba s invaliditetom «Bolje sutra» Koprivnica, Centara za socijalnu skrb iz Koprivnice i Đurđevca, predstavnici osnovnih škola (OŠ «Braća Radić» Koprivnica, OŠ «Antun Nemčić Gostovinski Koprivnica – PŠ Reka, OŠ „Blaž Mađer“ Novigrad Podravski, OŠ «Franjo Koncelak» Drnje, OŠ Legrad, OŠ «Grgur Karlovčan» Đurđevac), predstavnici Centara za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju iz Koprivnice i Križevaca, predstavnici Ureda za društvene djelatnosti Grada Koprivnice i  Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, znanost i šport Koprivničko-križevačke županije, kao i Obiteljskog centra Koprivničko-križevačke županije.

Višnja Šestak, učiteljica govorila je o svojem radu u Područnoj školi Plavšinac (OŠ „Blaž Mađer“ Novigrad Podravski), Vesna Auer-Gregor, psihologinja o integraciji romske djece u školu, Tamara Marcinjaš, učiteljica o iskustvu Osnovne škole Legrad te Danijela Petrić, knjižničarka  o programima Knjižnice i čitaonice «Fran Galović» Koprivnica u radu s romskom djecom. Posebne gošće bile su Katarina Birta, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Đurđevac i Nada Kožar, učiteljica u OŠ «Grgur Karlovčan» Đurđevac, koje su iznijele zajednička pozitivna iskustva u radu malih kreativnih socijalizacijskih skupina s romskom djecom – polaznicima OŠ «Grgur Karlovčan» Đurđevac.

U izlaganjima su iznesena različita iskustva, pristupi i modeli u radu s romskom djecom.  Područna škola Plavšinac ima 22 učenika, a romski jezik je materinji za njih 18. Prvi problem koji trebaju savladati je učenje hrvatskog jezika, kao i stjecanje potrebnih znanja i odgojno-obrazovnih vještina. Nedostatak predškolskih poticaja za lakše usvajanje znanja i vještina čitanja, pisanja, računanja i jezičnog izražavanja u obitelji je evidentan.  Prisutno je i nepolaženje predškolskih ustanova, što otežava adaptaciju i socijalizaciju djece. Teški uvjeti života romskih obitelji su pravilo. Budući da  nema koordiniranog i sustavnog, planskog pristupa ovim problemima na državnoj razini, pa niti na razini Koprivničko-križevačke županije, škole koje pohađaju romska djeca snalaze se kako umiju. Učiteljica Šestak je izgradila mrežu suradnika unutar matične škole (ravnateljica, stručni suradnici u nastavi) i izvan škole: Obiteljski centar Koprivničko-križevačke županije, Centar za socijalnu skrb iz Koprivnice, Policijska uprava Koprivničko-križevačke županije, romske udruge, općina N. Podravski (trebala bi više surađivati na izgradnji infrastrukture, javnim radovima i dr.), Knjižnicom «Fran Galović» Koprivnica, roditeljima učenika, Agencijom za odgoj i obrazovanje, prosvjetnim djelatnicima koji također imaju teškoća u pronalaženju najboljih rješenja u radu s romskom djecom Sama je osmislila niz aktivnosti za motiviranje djece na učenje i uključivanje u nastavu. Usprkos mnogim problemima, djeca napreduju a to je i krajnji cilj.

O projektu integracije romske djece u nastavu govorila je Vesna Auer-Gregor, psihologinja u OŠ «Braća Radić» Koprivnica. Problem od kojeg se krenulo je bio kako uklopiti romsku djecu u razred i kako im pomoći da dostignu u početnim znanjima i vještinama ostalu djecu.  Idetentificirani su sljedeći problemi: nepoznavanje hrvatskog jezika, neuključenost u predškolski odgoj, nerazvijena grafomotorika i izostanak pomoći kod kuće. Projekt organizirane pomoći djeci u učenju dok čekaju autobus (uglavnom dolaze iz Herešina)  osmislili su stručnjaci ove koprivničke škole u suradnji s Udrugom za pomoć djeci i mladeži «Prijatelj» Koprivnica. U izradi Slovarice i Rječnika sudjelovala su uz učitelje i romska djeca, čime je   ubrzan njihov proces učenja. Krajnji rezultat je promjena klime u cijeloj školi – od marginalizirane skupine, ova djeca su dobila na važnosti, smanjio se broj ponavljača, a prvi puta škola ima romsku djecu koja su upisala peti razred. Iako je realizaciju projekta jednokratnom pomoći financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Koprivničko-križevačka županija i Grad Koprivnica, sustavnog rješenja i garancije održivosti projekta nema, jer ovisi o snalaženju i entuzijazmu  pojedine škole.

Iskustvo Osnovne škole Legrad ukazuje na probleme koji se reflektiraju u radu s djecom iz romskih obitelji koja su kupila napuštene kuće u Legradu zahvaljujući finacijskoj pomoći hrvatske Vlade, odnosno doselile iz naselja na međimurskoj obali rijeke Drave u okviru tzv. projekta humanog preseljenja. Međutim, u cijelom tom projektu izostala je edukacija roditelja o drugačijem način života u novom okruženju, a starosjedioci ih osuđuju ne znajući iz kakvih životnih uvjeta su došli. Učitelji se suočavaju s problemom integracije romske djece u razrede, s nedostatkom higijenskih navika i predškolskih vještina i navika, ali najveći problem je izostanak stručne pomoći i dodatnog rada s djecom, jer ga kurikulum ne predviđa.  Školska knjižničaraka otvara vrata knjižnice ovoj djeci za boravak u slobodno vrijeme za društvene igre i crtanje.

Knjižnica i čitaonica «Fran Galović» Koprivnica godinama, od 2003.,  upriličuje susrete romske i neromske djece u radionicam koje organizira povodnom Svjetskog dana Roma, a cilj im je međukulturalno upoznavanje i razumijevanje. Već nekoliko godina posjeduje Romsku knjižnu policu. U posljednje vrijeme u prostoru Dječjeg odjela okupljaju se i romska djeca iz OŠ Antun Nemčić Gostovinski provodeći vrijeme do polaska autobusa ili slobodne sate na računalima, čitajući dječje časopise i posuđujući filmove na DVDima i ponekad knjige. Knjižnica je poticajno mjesto za neformalno učenje, no za sustavan pristup pomoći u učenju za nastavu nema kapaciteta.

Vrlo dobre rezultate u pomoći koju pružaju romskoj djeci ima Centar za socijalnu skrb Đurđevac kao nositelj projekta malih kreativnih socijalizacijskih skupina u partnerstvu s OŠ «Grgur Karlovčan» Đurđevac. Okvir daje Ministartvo zdravstva i socijaljne skrbi RH s programom prevencije rizičnog ponašanja djece i mladih zbog neodgovarajuće roditeljske skrbi 2006.-2012. Prije 11 godina krenuli su s radionicama, a već četvrtu godinu u njih uključuju romsku djecu. Pomoć daje i Udruga Roma iz Đurđevca, a škola daje prostor za provođenje programa koji organizira i planira Centar za socijalnu skrb. Od 900 učenika škole 90 učenika su iz romske populacije od 1. do 8. razreda. Radi se o sustvanom pristupu rješavanja socijalnih probelma, a odaziv učenika i roditelja se svakom godinom povećava. Učenici uspješnije završavaju osnovnu školu, a potom upisuju srednju obrtničku školu.  Prihvaćeniji su od vršnjaka, a postepeno prihvaćaju socijalne norme ponašanja koje sve uspješnije primjenjuju u integraciji s okolinom. Škola od prošle godine obilježava Svjetski dan Roma u kojima učenici pokazuju rezultate svojeg rada u malim socijalizacijskim kreativnim radionicama, na kojima ih se ne uči nastavnom programu, već komunikaciji, uvažavanju sebe i drugih.

Temeljem održanih izlaganja, kao i u vrlo konstruktivnoj i dinamičnoj raspravi tijekom skupa, iskristalizirali su se sljedeći zaključci:

1.      Potrebno je sustavno razvijati suradničke i partnerske odnose između ustanova, udruga i institucija angažiranih u radu s romskom populacijom, pozivajući se pri tom na važeće dokumente kao što je Vladin akcijski plan "Desetljeće za uključivanje Roma 2005.-2015." i slično.

2.      Sustavnu i plansku pomoć i podršku programima rada s romskom populacijom treba pružati lokalna zajednica - općine, gradovi i županija: uspostavljanjem središnjih koordinacija pri gradskim Uredima za društvene djelatnosti te pri Upravnom odjelu za prosvjetu, kulturu, znanost i šport u Županiji omogućiti bolju informiranost, razmjenu iskustava dobre prakse i distribuciju postojećih materijala (početnica, slovarica, letaka, brošura itd.) koje su izradile pojedine ustanove, a mogu koristiti i  drugima.

3.      Nužna je suradnja udruga i ustanova (osobito škola) s institucijama, poglavito Centrima za socijalnu skrb (preko njih i s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi),  radi formaliziranja odnosa i provođenja svih dostupnih mjera koje su predviđene u sustavu, a mogu  konkretno pridonijeti poboljšanju uvjeta života i integraciji Roma u društvo.

4.      Nužna je suradnja udruga i ustanova, osobito škola, s lokalnom upravom, kao putem do podrške iz sustava državnih mjera (npr. zapošljavanje romskih pomagača u nastavi preko  Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa).

5.      Obiteljski centar Koprivničko-križevačke županije  također ima mogućnost dodatnog uključivanja u oblike pružanja pomoći na terenu organiziranjem neke vrste mobilnog tima stručnjaka, u skladu s potrebama i pozivima iz pojedinih sredina iz koje im se potencijalni suradnici (npr. škole) trebaju  javiti i zatražiti suradnju.

6.      Potrebno je razmotriti mogućnosti organiziranja različitih oblika edukacije u samim romskim naseljima (putem volontera, pojedinih udruga, senzbiliziranih pojedinaca itd.).

7.      Stalno djelovati na daljnjoj eliminaciji trostruke diskriminacije koja postoji i u našoj županiji, a odnosi se posebno na romske djevojčice i žene s invaliditetom.

8.      Romskim udrugama i aktivistima potrebno je pružiti praktičnu pomoći u organiziranju i provođenju njihovog rada - edukaciju o poslovanju udruge, prijavljivanju na projekte i njihovom provođenju i sl.; također, treba potaknuti osnivanje koordinacije romskih udruga na nivou županije kako bi zajednički lakše aplicirale na natječaje na nivou države i šire.

9.      Izraditi adresar zainteresiranih ustanova, udruga i institucija, kao temelj za bolju i učinkovitiju međusobnu suradnju, te diseminirati javnosti materijale s ovog stručnog skupa (izlaganja, zaključke, popis sudionika).

10.  Koristiti moć medija i putem stalne promidžbe i informiranja raditi na senzibilizaciji javnosti za problem i realizaciji postavljenih ciljeva, prije svega poboljšanju  životnih šansi romskoj djeci koja žive u siromaštvu i teškim uvjetima kroz formalne i neformalne oblike obrazovanja.

11.  Nakon ovog inicijalnog skupa potrebno je nastaviti slična okupljanja koja bi se trebala održavati redovito, barem jednom godišnje u organizaciji nadležnih gradskih i županijskih službi radi analiziranja ostvarenog i planiranja novih zajedničkih aktivnosti.

12.  Putem suradnje svih partnera - lokalne zajednice, državnih i Vladinih institucija, udruga, škola, knjižnica i svih drugih zainteresiranih - kroz male korake očekivati pomake u dužem razdoblju.